ISHRANA STENADI
U prvim danima života osnovna hrana štenadi je kolostrum i mleko. Štenad sisa najčešće 6 nedelja. U prvih 20 dana starosti, dobra ishrana štenadi zavisi od dobre ishrane kuje. Štenad počinju da se prehranjuju u periodu od oko 3 nedelje. U tom periodu odgajivači treba da omoguće postepeni prelaz sa mlečne ishrane na suvu hranu. U početku u periodu prihranjivanja treba obezbediti adekvatan izbor hraniva za ishranu štenadi-tj. hraniva sa visokom biološkom vrednošću. Ovo podrazumeva da se ta hrana lako razlaže, da omogući optimalan razvoj enzimatkog sistema u crevima a samim tim da spreči poremećaje u varenju. Vremenom kako štenad počnu da uzimaju više hrane, kuju treba odvajati od njih na duži period u toku dana.
Danas se u praksi polaže velika pažnja izboru hrane za štenad. Kod nas na tržištu se javlja veliki broj hrana za pse domaćih i stranih proizvođača, različitog kvaliteta i cene. Mi se ovde nećemo baviti propagandom i favorizovanjem odrđenih proizvođača, već ćemo ukrakto pokušati da objasnimo šta hrana treba da sadrži i kakve efekte ima kod naših ljubimaca.
Hrana za štenad treba da omogući lakši prelazak sa kujinog mleka na suvu hranu. Nutricionisti to postižu sa visokim sadržajem mlečnih proizvoda, kao i dodavanjem jaja u hrani. Optimalnu probavu omogućavamo visokim sadržajem mesa ( oko 80% belančevina životinjskog porekla- od toga 70% od peradi, 10% od ribe). Hranom treba stimulisati razvoj imuno sistema kod štenadi, s obzirom da prirodni imunitet opada sa prestankom sisanja. To se postiže dodavanjem nesvarljivih šećera tzv. glukana, zatim fruktooligosaharidima, ekstraktima biljke Juka, i kao najnovije mlevena jezgra grožđa.
Lecitin , pivski kvasac i linolenska kiselina omogućavaju zdravu kožu, gustu dlaku, pravilan razvoj kardiovaskularnog i nervnog sistema. Posebna pažnja se poklanja izalansiranim dodacima minerala, vitamina i elementima u tragovima radi zadovoljenja potreba štenadi.
Sastojci koji ulaze u sastav hrane za štenad su: dehidrirano meso, kukuruz, pirinač, brašno haringe, surutka u prahu, pšenica, mast živine, biljno ulje, dikalcijum fosfat, jaje dehidrirano, pivski kvasac, rogač, hidrolizovana jetra živine, želatiniziran skrob žitarica i so.
Na osnovu broja namirnica koje ulaze u sastav hrane jasno se može zakljušiti da je ishrana štenadi visoko zahtevna. Na osnovu toga treba obratiti pažnju kom proizvođaču će se pokloniti poverenje.
U periodu prihranjivanja štenadima se hrana daje 4-5 puta u toku dana . Hrana se ostavlja štencima na 10-15 minuta i ono što ne pojedu odnosi se. U tom periodu treba obezbediti dovoljne količine pitke vode.
Prilog smeđe za ishranu štenadi :
Kukuruzno brašno 33%
Pšenično brašno 30%
Sojino brašno 12,5%
Mesno brašno 16%
Obrano mleko u prahu 5%
So 0,5%
Koštano brašno 2%
Vitaminski premiks 1%
dipl.ing Matejević Nenad
ISHRANA PASA
Psi su mesojedi. Loveći u divljini snabdevali su se u svim hranljivim materijama. Danas se psi ne hrane iskljušivo mesom, nego sve više biljnim hranivima. Njihova pljuvačka ne sadrži ptijalin (enzim za varenje skroba). Monogastrične su životinje sa kratkim enzimatskim traktom i veoma razvijenim enzimatskim sistemom. U digestivnom traktu ne sadrže razvijenu mikrofloru, te slabije podnose celulozna hraniva. Psima se preko hrane mora obezbediti dovoljna količina proteina, masti, šećera, vitamina B grupe i vitamin K. Prilikom varenja sastojci hrane se razlažu na prostija jedinjenja i kao takva se resorbuju. Šećeri se razlažu do monosaharida, proteini do aminokiselina, a masti do masnih kiselina. Psi vare skrob iz uobičajenih hraniva od 80-95%.
Što se nivoa masti u obroku tiče podnose ga i do 30%. Mineralne materije se mogu podeliti na makro i mikro elemente. U makro elemente spadaju kalcijum, fosfor, a u mikroelemente : gvožđe, bakar, kobalt, jod, cink, mangan itd.
U odnosu na potrebe u hranljivim materijama psi se dele na više kategorija: štenad, mladi psi u porastu, skotne kuje, dojne kuje, radne pse i odrasle pse koji nepripadaju priplodnim kategorijama niti obavljaju bilo kakav rad. U narednom periodu biće obrađena ishrana svake kategorije ponaosob sa nutritivnim preporukama i izborom hraniva u ishrani istih.
Kvantitativno psi imaju najveće potrebe u energiji , tj energetskim sastojcima hrane( ugljeni hidrati i masti). Potreba u njima se kreće oko 80% od ukupne hrane. Nivo veoma svarljivih karbohidrata i masti u pojedinim hranivima osiguravaju pravi sadržaj energije.
Vlakna doprinose održavanju psećih creva čistim i zdravim. Sadržaj vitamina i mineralnih soli doprinosi održavanju pseće telesne strukture, zdravlja i dobrog stanja i na taj način se povećava pseći imunitet. Kalcijum i fosfor su neophodni za integritet strukture psećih kostiju i njihovu funkcionalnost. Vitamin D3 osigurava asimilaciju kalcijuma i fosfora. Vitamin A igra važnu ulogu u vizualnim sposobnostima i formaciji i očuvanju tkiva epitela. Vitamin C koji je neophodan za zdravo vezivno tkivo sa karakteristikama koje pomažu zarastanju rana i pomaže organizmu da se brani od infekcije a povećava i apsorpciju gvožđa. Vitamin E povećava prirodnu odbranu telesnog sistema protiv delovanja slobodnih radikala, koji su glavni razlog procesa starenja. Vitamin E vezuje za sebe slobodne radikale a enzim glutation peroksidaza koji u sebi sadrži selen razlaže tako nastali kompleks. Na osnovu toga se jasno vidi da je selen takođe važan sastojak u ishrani pasa. Vitamin H ima zaštitne efekte za dlaku i kožu pasa. Vitamin B kompleksa i PP vitamin su važni zato što doprinose korektnoj funkciji metabolizma proteina, ugljenih hidrata i masti te čuvaju kožu i dlaku psa zdravom. Takođe doprinose korektnom funkcionisanju nervnog sistema. Vitamin K ima homeostatski efekat, tj utiče na normalnu koagulaciju krvi.
Dipl. Ing. Nenad Matejević
ISHRANA SKOTNIH I DOJNIH KUJA
Kao i kod ostalih domaćih životinja i kod pasa ishrana ima veliki značaj na plodnost i odgajanje potomstva. Naime, kod neuhranjenih kuja vrlo lako se može javiti tzv. gladni sterilitet - izostajanje estrusa. Kod plemenjaka se javlja veći broj uginulih i slabo vitalnih spermatozoida u semenu. Kod neuhranjenih kuja se javlja i manji broj štenadi po leglu, kao i slabo vitalna štenad. Ukratko u periodu skotnosti i dojenja štenadi, vlasnik treba u mnogome da obrati pažnju na ishranu kiuje.
U periodu estrusa kuja nema neke specifične potrebe u ishrani, sem što se često dešava smanjena konzumacija hrane. U toku bremenitosti plodovi se razvijaju do 7 nedelje postepeno, a od tada do kraja graviditeta se javlja nagli porast. U tom periodu se potrebe u ishrani povećavaju za 40% Ako se uzme u ozir da je štene teško npr. 500g i ako u leglu imamo 5 štenadi, to znači da u zadnjoj trećini graviditeta kuja treba da deponuje 2,5 kg, plodove ovojnice i tečnosti.
Obrok u zadnjoj trećini skotnosti treba da je izbalansiran adekvatnim odnosom sastojaka hrane. Po preporukama najnovijih istraživanja u ovom periodu treba omogućiti kuji da stvori rezerve hranljivih materija, što je omogućeno pojačanim apetitom kuje u tom periodu. Nakon koćenja kuja izlučuje velike količine vode, proteina, masti, šećera i mineralnih materija kroz mleko, a da pri tom manje konzumira hranu i ne postiže da zadovolji fiziološke potrebe.
Preporuke u ishrani skotnih kuja su: 16% proteina i 5,296 kj/kg energije za kuje teške do 20 kg. Obrok treba da se sastoji od što većeg broja namirnica, adekvatnih organoleptičkih karakteristika. Dva do tri dana pre koćenja treba smanjiti količinu hrane u obroku, da bi se digestivni sistem ispraznio i omogućio lakši porođaj. Pre samog porođaja kuju ne treba hraniti.
Nakon porođaja kuju treba hraniti dva puta dnevno, obilnijim obrocima najčešće koliko mogu same da pojedu. Dojnim kujama se daje obrok sa oko 22% proteina. U periodu dojenja fiziološke potrebe kuja se povećavaju za oko 120%. Pored adekvatne hrane kuja treba da ima dovoljno pijaće vode.
U slučaju da se neke materije ne unose kroz hranu u dovoljnim količinama, kuja počinje da troši iz sopstvenih depoa. Ako se tako nastavi, dolazi do smanjene produkcije mleka i težih poremećaja. Mleko kuje je jako bogato kalcijumom i fosforom pa je neophodno kuji davati u hrani lako dostupne izvore ovih minerala. Nedostatak kod štenadi izaziva rahitis, a kod kuja osteomalaciju. Kvasac je dobar izvor vitamina B kompleksa, a riblje ulje izvor masnih kiselina. Riblje ulje oslobađa određenu količinu energije, a ima pri tom optimalan odnos zasićenih i nezasićenih kiselina što je neophodno u razvoju kardiovaskularnog i nervnog sistema kod štenadi. Povrće je odličan izvor vitaqmina neophodnih u ishrani, kao i u esencijalnih aminokiselinama .
Ukratko, ako želimo zdravo i vitalno potomstvo u mnogome se mora obratiti pažnja na ishranu kuje kako u periodu skotnosti, tako i u periodu dojenja. Kuja koja u toku dojenja izgubi veće količine svojih zaliha iz depoa, sporije uspostavlja normalan estrusni ciklus, i donosi slabije vitalnu štenad u sledećem okotu.
Priplodnim mužjacima se može davati hrana za skotne kuje, jer se njom postiže da pas ostane u priplodnoj kondiciji.
Dipl. Ing. Nenad Matejević
ORGANI ZA VARENJE
Psi su monogastrične životinje i delovi njihovog digestivnog trakta (sistema za varenje) su:
Usne su nežne i obrasle dlakom,slabo pokretljive. Takođe se na njima nalaze i osećajne dlačice.
Jezik je pljosnat i ima oštre rubove. Njegova važnija uloga je pri lokanju vode u odnosu na uzimanje hrane.
Tvrdo nepce se sastoji iz žlebova i nastavlja se na ždrelo. Najčešće ima 7 lukovnih gredica između kojih se nalazi još manjih gredica.
Meko nepce se nalazi između korena jezika i početka grkljana. Sastoji se iz mišića, i prekriveno je sluzokožom.
Zubi su jedan od važnijih delova u prednjem delu digestivnog sistema. Dele se prema vremenu nicanja na mlečne i stalne, a po anatomskoj gradji na sekuitiće, očnjake, predkutnjake i kutnjake.
Mlečni zubi niču izmeću 4-5 nedelje, a vreme ispadanja i nicanja stalnih od 4 do 7 meseca.
Psi su loši žvakači tako da im zubi koriste za prhvatanje, kidanje hrane kao i za lomljenje kostiju
Jednjak je cevast organ sagrađen od mišića i sluzokože. Njegova osnovna uloga je prolaz hrane iz usne duplje u želudac, što mu omogućava mišićno tkivo sa naizmeničnim kontrakcijama.
Želudac je jednokomoran i u njemu kreće hemijsko varenje hrane. Sastoji se iz sluzokože, mišićnog dela i trbušne maramice. Na njegov položaj utiče disanje i graviditet kod kuja. Težina praznog želuca se kreće od 65-270 grama u zavisnosti od rase. Želudačni sok sadrži hlorovodoničnu kiselinu, renin, pepsin i lipazu. U želucu se najviše razlože proteini, zatim ugljeni hidrati, a najmanje masti.
Dvanaestopalačno crevo spaja želudac i prazno crevo. U njega se ulivaju produkti pankreasa i jetre i pomažu u varenju. Naime u ovom delu se nalazi veliki broj enzima koji razlažu već donekle razložene sastojke hrane i omogućavaju njihovu lakšu apsorpciju i lakšu iskoristivost. Ugljeni hidrati se razlažu do monosaharida, lipidi do glicerola i masnih kiselina, a proteini do aminokiselina. U ovom delu se vrši apsorpcija minerala i vitamina. Minerali se apsorbuju uz pomć nosača (najčešće aminokiselina od razloženog proteina) i kao takvi se usvajaju i odlaze do ciljnih organa.
U nastavku digestivnog trakta nema značajnijeg varenja hrane. Naime u debelom crevu se vrši samo apsorpcija vode i nekih minerala. Tu se nalazi mikroflora koja razlaže nesvarene sastojke hrane i kao krajnji produkt dobijamo: ugljen-dioksid, metan, indol, vodoniksulfid itd. Na smanjenje nivoa gasova utiču razni dodaci u hrani npr. ekstraki biljke Juca i td.
Čmar je prekriven sluzokožom i sa svake strane se nalazi po jedna paraanalna vrećice. U njihovom zidu se nalaze ćelije žlezdanog tipa koje luče gustu tečnost koja ima prevashodnu ulogu kod polno zrelih jedinki u pronalaženju partnera.
Dipl. Ing. Nenad Matejević
U prvim danima života osnovna hrana štenadi je kolostrum i mleko. Štenad sisa najčešće 6 nedelja. U prvih 20 dana starosti, dobra ishrana štenadi zavisi od dobre ishrane kuje. Štenad počinju da se prehranjuju u periodu od oko 3 nedelje. U tom periodu odgajivači treba da omoguće postepeni prelaz sa mlečne ishrane na suvu hranu. U početku u periodu prihranjivanja treba obezbediti adekvatan izbor hraniva za ishranu štenadi-tj. hraniva sa visokom biološkom vrednošću. Ovo podrazumeva da se ta hrana lako razlaže, da omogući optimalan razvoj enzimatkog sistema u crevima a samim tim da spreči poremećaje u varenju. Vremenom kako štenad počnu da uzimaju više hrane, kuju treba odvajati od njih na duži period u toku dana.
Danas se u praksi polaže velika pažnja izboru hrane za štenad. Kod nas na tržištu se javlja veliki broj hrana za pse domaćih i stranih proizvođača, različitog kvaliteta i cene. Mi se ovde nećemo baviti propagandom i favorizovanjem odrđenih proizvođača, već ćemo ukrakto pokušati da objasnimo šta hrana treba da sadrži i kakve efekte ima kod naših ljubimaca.
Hrana za štenad treba da omogući lakši prelazak sa kujinog mleka na suvu hranu. Nutricionisti to postižu sa visokim sadržajem mlečnih proizvoda, kao i dodavanjem jaja u hrani. Optimalnu probavu omogućavamo visokim sadržajem mesa ( oko 80% belančevina životinjskog porekla- od toga 70% od peradi, 10% od ribe). Hranom treba stimulisati razvoj imuno sistema kod štenadi, s obzirom da prirodni imunitet opada sa prestankom sisanja. To se postiže dodavanjem nesvarljivih šećera tzv. glukana, zatim fruktooligosaharidima, ekstraktima biljke Juka, i kao najnovije mlevena jezgra grožđa.
Lecitin , pivski kvasac i linolenska kiselina omogućavaju zdravu kožu, gustu dlaku, pravilan razvoj kardiovaskularnog i nervnog sistema. Posebna pažnja se poklanja izalansiranim dodacima minerala, vitamina i elementima u tragovima radi zadovoljenja potreba štenadi.
Sastojci koji ulaze u sastav hrane za štenad su: dehidrirano meso, kukuruz, pirinač, brašno haringe, surutka u prahu, pšenica, mast živine, biljno ulje, dikalcijum fosfat, jaje dehidrirano, pivski kvasac, rogač, hidrolizovana jetra živine, želatiniziran skrob žitarica i so.
Na osnovu broja namirnica koje ulaze u sastav hrane jasno se može zakljušiti da je ishrana štenadi visoko zahtevna. Na osnovu toga treba obratiti pažnju kom proizvođaču će se pokloniti poverenje.
U periodu prihranjivanja štenadima se hrana daje 4-5 puta u toku dana . Hrana se ostavlja štencima na 10-15 minuta i ono što ne pojedu odnosi se. U tom periodu treba obezbediti dovoljne količine pitke vode.
Prilog smeđe za ishranu štenadi :
Kukuruzno brašno 33%
Pšenično brašno 30%
Sojino brašno 12,5%
Mesno brašno 16%
Obrano mleko u prahu 5%
So 0,5%
Koštano brašno 2%
Vitaminski premiks 1%
dipl.ing Matejević Nenad
ISHRANA PASA
Psi su mesojedi. Loveći u divljini snabdevali su se u svim hranljivim materijama. Danas se psi ne hrane iskljušivo mesom, nego sve više biljnim hranivima. Njihova pljuvačka ne sadrži ptijalin (enzim za varenje skroba). Monogastrične su životinje sa kratkim enzimatskim traktom i veoma razvijenim enzimatskim sistemom. U digestivnom traktu ne sadrže razvijenu mikrofloru, te slabije podnose celulozna hraniva. Psima se preko hrane mora obezbediti dovoljna količina proteina, masti, šećera, vitamina B grupe i vitamin K. Prilikom varenja sastojci hrane se razlažu na prostija jedinjenja i kao takva se resorbuju. Šećeri se razlažu do monosaharida, proteini do aminokiselina, a masti do masnih kiselina. Psi vare skrob iz uobičajenih hraniva od 80-95%.
Što se nivoa masti u obroku tiče podnose ga i do 30%. Mineralne materije se mogu podeliti na makro i mikro elemente. U makro elemente spadaju kalcijum, fosfor, a u mikroelemente : gvožđe, bakar, kobalt, jod, cink, mangan itd.
U odnosu na potrebe u hranljivim materijama psi se dele na više kategorija: štenad, mladi psi u porastu, skotne kuje, dojne kuje, radne pse i odrasle pse koji nepripadaju priplodnim kategorijama niti obavljaju bilo kakav rad. U narednom periodu biće obrađena ishrana svake kategorije ponaosob sa nutritivnim preporukama i izborom hraniva u ishrani istih.
Kvantitativno psi imaju najveće potrebe u energiji , tj energetskim sastojcima hrane( ugljeni hidrati i masti). Potreba u njima se kreće oko 80% od ukupne hrane. Nivo veoma svarljivih karbohidrata i masti u pojedinim hranivima osiguravaju pravi sadržaj energije.
Vlakna doprinose održavanju psećih creva čistim i zdravim. Sadržaj vitamina i mineralnih soli doprinosi održavanju pseće telesne strukture, zdravlja i dobrog stanja i na taj način se povećava pseći imunitet. Kalcijum i fosfor su neophodni za integritet strukture psećih kostiju i njihovu funkcionalnost. Vitamin D3 osigurava asimilaciju kalcijuma i fosfora. Vitamin A igra važnu ulogu u vizualnim sposobnostima i formaciji i očuvanju tkiva epitela. Vitamin C koji je neophodan za zdravo vezivno tkivo sa karakteristikama koje pomažu zarastanju rana i pomaže organizmu da se brani od infekcije a povećava i apsorpciju gvožđa. Vitamin E povećava prirodnu odbranu telesnog sistema protiv delovanja slobodnih radikala, koji su glavni razlog procesa starenja. Vitamin E vezuje za sebe slobodne radikale a enzim glutation peroksidaza koji u sebi sadrži selen razlaže tako nastali kompleks. Na osnovu toga se jasno vidi da je selen takođe važan sastojak u ishrani pasa. Vitamin H ima zaštitne efekte za dlaku i kožu pasa. Vitamin B kompleksa i PP vitamin su važni zato što doprinose korektnoj funkciji metabolizma proteina, ugljenih hidrata i masti te čuvaju kožu i dlaku psa zdravom. Takođe doprinose korektnom funkcionisanju nervnog sistema. Vitamin K ima homeostatski efekat, tj utiče na normalnu koagulaciju krvi.
Dipl. Ing. Nenad Matejević
ISHRANA SKOTNIH I DOJNIH KUJA
Kao i kod ostalih domaćih životinja i kod pasa ishrana ima veliki značaj na plodnost i odgajanje potomstva. Naime, kod neuhranjenih kuja vrlo lako se može javiti tzv. gladni sterilitet - izostajanje estrusa. Kod plemenjaka se javlja veći broj uginulih i slabo vitalnih spermatozoida u semenu. Kod neuhranjenih kuja se javlja i manji broj štenadi po leglu, kao i slabo vitalna štenad. Ukratko u periodu skotnosti i dojenja štenadi, vlasnik treba u mnogome da obrati pažnju na ishranu kiuje.
U periodu estrusa kuja nema neke specifične potrebe u ishrani, sem što se često dešava smanjena konzumacija hrane. U toku bremenitosti plodovi se razvijaju do 7 nedelje postepeno, a od tada do kraja graviditeta se javlja nagli porast. U tom periodu se potrebe u ishrani povećavaju za 40% Ako se uzme u ozir da je štene teško npr. 500g i ako u leglu imamo 5 štenadi, to znači da u zadnjoj trećini graviditeta kuja treba da deponuje 2,5 kg, plodove ovojnice i tečnosti.
Obrok u zadnjoj trećini skotnosti treba da je izbalansiran adekvatnim odnosom sastojaka hrane. Po preporukama najnovijih istraživanja u ovom periodu treba omogućiti kuji da stvori rezerve hranljivih materija, što je omogućeno pojačanim apetitom kuje u tom periodu. Nakon koćenja kuja izlučuje velike količine vode, proteina, masti, šećera i mineralnih materija kroz mleko, a da pri tom manje konzumira hranu i ne postiže da zadovolji fiziološke potrebe.
Preporuke u ishrani skotnih kuja su: 16% proteina i 5,296 kj/kg energije za kuje teške do 20 kg. Obrok treba da se sastoji od što većeg broja namirnica, adekvatnih organoleptičkih karakteristika. Dva do tri dana pre koćenja treba smanjiti količinu hrane u obroku, da bi se digestivni sistem ispraznio i omogućio lakši porođaj. Pre samog porođaja kuju ne treba hraniti.
Nakon porođaja kuju treba hraniti dva puta dnevno, obilnijim obrocima najčešće koliko mogu same da pojedu. Dojnim kujama se daje obrok sa oko 22% proteina. U periodu dojenja fiziološke potrebe kuja se povećavaju za oko 120%. Pored adekvatne hrane kuja treba da ima dovoljno pijaće vode.
U slučaju da se neke materije ne unose kroz hranu u dovoljnim količinama, kuja počinje da troši iz sopstvenih depoa. Ako se tako nastavi, dolazi do smanjene produkcije mleka i težih poremećaja. Mleko kuje je jako bogato kalcijumom i fosforom pa je neophodno kuji davati u hrani lako dostupne izvore ovih minerala. Nedostatak kod štenadi izaziva rahitis, a kod kuja osteomalaciju. Kvasac je dobar izvor vitamina B kompleksa, a riblje ulje izvor masnih kiselina. Riblje ulje oslobađa određenu količinu energije, a ima pri tom optimalan odnos zasićenih i nezasićenih kiselina što je neophodno u razvoju kardiovaskularnog i nervnog sistema kod štenadi. Povrće je odličan izvor vitaqmina neophodnih u ishrani, kao i u esencijalnih aminokiselinama .
Ukratko, ako želimo zdravo i vitalno potomstvo u mnogome se mora obratiti pažnja na ishranu kuje kako u periodu skotnosti, tako i u periodu dojenja. Kuja koja u toku dojenja izgubi veće količine svojih zaliha iz depoa, sporije uspostavlja normalan estrusni ciklus, i donosi slabije vitalnu štenad u sledećem okotu.
Priplodnim mužjacima se može davati hrana za skotne kuje, jer se njom postiže da pas ostane u priplodnoj kondiciji.
Dipl. Ing. Nenad Matejević
ORGANI ZA VARENJE
Psi su monogastrične životinje i delovi njihovog digestivnog trakta (sistema za varenje) su:
- usna duplja,
- ždrelo,
- jednjak,
- želudac,
- tanka creva- dvanaestopalačno, prazno i vito,
- debela creva – slepo i pravo ili rektum.
Usne su nežne i obrasle dlakom,slabo pokretljive. Takođe se na njima nalaze i osećajne dlačice.
Jezik je pljosnat i ima oštre rubove. Njegova važnija uloga je pri lokanju vode u odnosu na uzimanje hrane.
Tvrdo nepce se sastoji iz žlebova i nastavlja se na ždrelo. Najčešće ima 7 lukovnih gredica između kojih se nalazi još manjih gredica.
Meko nepce se nalazi između korena jezika i početka grkljana. Sastoji se iz mišića, i prekriveno je sluzokožom.
Zubi su jedan od važnijih delova u prednjem delu digestivnog sistema. Dele se prema vremenu nicanja na mlečne i stalne, a po anatomskoj gradji na sekuitiće, očnjake, predkutnjake i kutnjake.
Mlečni zubi niču izmeću 4-5 nedelje, a vreme ispadanja i nicanja stalnih od 4 do 7 meseca.
Psi su loši žvakači tako da im zubi koriste za prhvatanje, kidanje hrane kao i za lomljenje kostiju
Jednjak je cevast organ sagrađen od mišića i sluzokože. Njegova osnovna uloga je prolaz hrane iz usne duplje u želudac, što mu omogućava mišićno tkivo sa naizmeničnim kontrakcijama.
Želudac je jednokomoran i u njemu kreće hemijsko varenje hrane. Sastoji se iz sluzokože, mišićnog dela i trbušne maramice. Na njegov položaj utiče disanje i graviditet kod kuja. Težina praznog želuca se kreće od 65-270 grama u zavisnosti od rase. Želudačni sok sadrži hlorovodoničnu kiselinu, renin, pepsin i lipazu. U želucu se najviše razlože proteini, zatim ugljeni hidrati, a najmanje masti.
Dvanaestopalačno crevo spaja želudac i prazno crevo. U njega se ulivaju produkti pankreasa i jetre i pomažu u varenju. Naime u ovom delu se nalazi veliki broj enzima koji razlažu već donekle razložene sastojke hrane i omogućavaju njihovu lakšu apsorpciju i lakšu iskoristivost. Ugljeni hidrati se razlažu do monosaharida, lipidi do glicerola i masnih kiselina, a proteini do aminokiselina. U ovom delu se vrši apsorpcija minerala i vitamina. Minerali se apsorbuju uz pomć nosača (najčešće aminokiselina od razloženog proteina) i kao takvi se usvajaju i odlaze do ciljnih organa.
U nastavku digestivnog trakta nema značajnijeg varenja hrane. Naime u debelom crevu se vrši samo apsorpcija vode i nekih minerala. Tu se nalazi mikroflora koja razlaže nesvarene sastojke hrane i kao krajnji produkt dobijamo: ugljen-dioksid, metan, indol, vodoniksulfid itd. Na smanjenje nivoa gasova utiču razni dodaci u hrani npr. ekstraki biljke Juca i td.
Čmar je prekriven sluzokožom i sa svake strane se nalazi po jedna paraanalna vrećice. U njihovom zidu se nalaze ćelije žlezdanog tipa koje luče gustu tečnost koja ima prevashodnu ulogu kod polno zrelih jedinki u pronalaženju partnera.
Dipl. Ing. Nenad Matejević